Ko su oni koji pouku primaju? (Sulejman Bugari)

Ko su oni što pouku primaju ?

Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je počastio Uzvišenom Knjigom, Kur’anom, koji je opomena ljudima koji pameti imaju. Neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., koji je stalno opominjao ashabe i sve one koji slijede njihov put da se čvrsto drže kur’anrsko-sunetskih uputa, da se nikako ne udaljavaju sa tog nepresušnog vrela ako žele pobijediti i sačuvati svoj identitet. Nepoznavanje kur’anskog štiva i nerazmišljanje o Allahovim uputama i događajima koje Kur’an spominje je osnovni razlog razjedinjenja i izgubljenosti islamskog ummeta. Ljude je veoma teško podstaći na razmišljanje jer je takva njihova priroda. Zašto? Zato što samim rađanjem prvo počinju jesti i uopće zrelo ne razmišljaju sve do svoga punoljetstva. Zato, iz svoje milosti prema njemu, Allah svome robu oprašta bilo koji grijeh i bilo koju glupost koja se počini u tom periodu. Neprijatelji islama, u savezu sa šejtanima, znaju kad nastupa odgovornost za učinjena djela i da čovjek od samog punoljetsta počinje zdravo razmišljati i biva sposoban spoznati Stvoritelja i razlog čovjekovog stvaranja. Zato, svim silama i raznim porocima, nastoje sputavati i odvraćati čovjeka od istine i razmišljanja. I sami smo svjedoci toga. Dosta naše omladine živi izbezumljeno, bez jasnih ciljeva. Zato Kur’an često ponavlja: “Zašto ne razmišljaju!” ili, na drugom mjestu: “Pouku uzimaju samo pametni”, ili: “Zašto ne razmišljate o Kur’anu, jesu li to katanci na vašim srcima?“ (Muhammed : 24), ili završetak 19. ajeta sure Er-Rad: “...A pouku samo razumom obdareni primaju.” Uzvišeni Allah, u suri Kaf, u 37. ajetu, kaže: “U tome je zaista pouka za onoga ko srce ima, koji sluša i ko je priseban”. Tri su vrste ljudi: – Oni čije je srce mrtvo. To su oni koji kažu: Ja imam dobro srce, bolje od mnogih koji klanjaju itd. Kakvo je to srce kome je svejedno što mu se kćerka ili sin u ponoć drogirani vraćaju kući? – Oni čije je srce živo, ali nije spremno primati sve obaveze koje mu Allah zadaje. Takvima brzo dosadi slušanje Allahovih ajeta. – Oni čije je srce živo i spremno uvijek slušati ajete i po njima postupati. Prvi su slijepci, drugi vide, ali im je pogled usmjeren u pogrešnom pravcu; treći oštro vide svoj cilj i ka njemu putuju. Zašto mnogi ljudi nemaju snage provesti u praksu ono što čuju na vazovima i što su na druge načine naučili? Zato što: – svoju vjeru gledaju kao sekundarnu stvar, a ne kao primarnu potrebu; – uzor su im oni koji govore istinu, a ne rade po njoj, kao da ne znaju da će svako za sebe odgovarati; – ne razmišljaju o kaznama zbog svojih postupaka. Kao da neće biti pozvani na odgovornost. Evo, još na dunjaluku se poziva na odgovornost i za nedjela koja nikad ne zastarjevaju, kao što je to sada slučaj s Haagom. A na Ahiretu će svi odgovarati; i oni kojima se na dunjaluku sudilo i oni koji su sudili, svi. Pouke iz Kur’ana, hadisa, dersova, predavanja, knjiga itd. treba uzimati na tri najbitnija načina: – Živim srcem i čistim razumom. A srce se oživljava druženjem s onima koji su iskreni. Učenjak Ibn Tejmije je rekao: “Ko želi očistiti razum i srce probuditi, neka između sabahskog sunneta i farza stalno po 41 put uči: Ja Hajju, ja Kajjum, La ilahe illa Ente bi rahmetike estegith”; – razmišljanjem o “danima Allahovim” – vrijeme Allahovog suda i konačnog obračuna, uz potpunu svjesnost svoje prolaznosti; – dijeljenjem imetka, a dijele ga oni koji mu nisu robovi. Ako želimo da srce bude živo, moramo izbjegavati ono što ga umrtvljuje. A to je: – druženje s ljudima koji stalno griješe, – živjeti od dugih nada, planova, – vezivanje srca za materijalizam i prolazne stvari, – prejedanje – pretjerano spavanje… Ako iskreno vjerujemo u Onaj svijet, neka nam sljedeći ajeti budu stalno na pameti: “Šta ti misliš, ako im Mi godinama dopuštamo da uživaju i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti?Ništa im neće koristiti sladak život koji su provodili” (Eš-Šu´ara : 205-207); “A njima će se učiniti onoga dana kad ga dožive kao da su samo jedno veče ili jedno jutro ostali” (En-Naziat : 46); “I reći će: ´Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio” (El-Fedžr : 24); “Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo. On me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio” (El-Furkan : 28-29); “...Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao” (El-Furkan : 27). A šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. Molim Allaha da nam podari razum i oživi srca i da nas zaštiti od džehenemske vatre. Amin!