By Dr. Zulfiqar Ali Shah
 |
Glavni argumenti grupe učenjaka koja je protiv upotrebe proračuna kao validnog načina određivanja islamskih mjeseci može se sažeti u ovim sljedećim glavnim tačkama:
1. U pitanjima potvrđivanja ili negiranja islamskih mjeseci, naročito mjeseca Ramazana, posmatranje mladog mjeseca je zahtjevno od strane šerijata, jer jedino posmatranje može garantovati tačnost. Stvarno posmatranje, po mišljenju ovih učenjaka, izgleda da je cilj a ne sredstvo. Posmatranjem oni podrazumijevaju stvarno gledanje ljudskim golim okom. Ova grupa učenjaka tvrdi da postoji konsenzus kod svih klasičnih islamskih učenjaka da je stvarno posmatranje ili upotpunjavanje 30 dana jedini način ustvrđivanja početka mjeseca. Ova većina klasika ponavlja Poslanikove, a.s., hadise koji pozivaju na proračunavanje (procjeni) ili računanje u slučaju oblačnog vremena, ukazujući da se oni moraju razumjeti u svijetlu iskaza koji zahtijevaju kompletiranje 30 dana. Ovo oni smatraju konsenzusom. Ibn Tejmijje definira konsenzus ovim riječima: „Konsenzus se javlja kada se muslimanski učenjaci slažu na jednom od islamskih pravila. Nikom nije dozvoljeno da oponira takav konsenzus jer se ummet ne može složiti na nekoj zabludi.“ (Vol. 20, 10) On također smatra da „ako se neko suprotstavlja konsenzusu onda on zapravo ide u bezvjerje. Jer je to identično odbijanju ustaljenom vjerskom tekstu.“ (Vol. 20, 10)
2. astronomska (astrološka) proračunavanja su hipotetička i u prirodi su samo nagađanja. Oni nas nikad ne mogu dovesti do ispravne metode određivanja početka ili kraja islamskih mjeseci. Neki klasični učenjaci poput Ibn Tejmijje i El-Džessasa su izjavili da postoji slaganje kod većine učenjaka (džumhur) u vezi odbijanja svih kalkulacija.
3. Slijeđenje proračuna uzrokuje poteškoće običnim ljudima jer poznavanje te oblasti je ograničeno samo na nekoliko ljudi, a većina njih živi u velikim gradovima, kako navodi En-Nevevi.
4. Praćenje proračuna i kretanja nebeskih tijela je posao mađioničara i vračara, aspekt proricanja je šerijatom strogo zabranjen. To je Poslanik, a.s., zabranio riječima: „Niko neće izučavati jedan dio astrologije, a da pri tom ne izučava dio magije.“ (Ebu Davud). Ebu Davud, također, prenosi da je Poslanik, a.s., zabranio Aliji, r.a., da se druži sa astrolozima.
5. Poslanik, a.s., je zabranio muslimanima da određuju mjesec Ramazan proračunima rekavši: „Mi smo nepismen narod. Mi ne znamo pisati niti računati." U drugu ruku, on, s.a.w.s., je naredio muslimanima da se oslanjaju na stvarn posmatranjem ili da upotpune 30 dana. Neki spominju da je Poslanik, a.s., zabranio proračune znajući da je jevrejska zajednica u Medini upotrebljavala proračune da bi ustvrdili početak jevrejskih mjeseci. Zapravo, jevrejski kalendar je uspostavljen od strane R. Hillela II 363. CE a jevrejsa zajednica ga u medini ga je prihvatila. Vjerovjesnik, a.s., je namjerno zaustavio muslimane da imitiraju Jevreje zabranivši upotrebu ustvrđivanja muslimanskih mjeseci:
„Mi smo neuka nacija. Mi ne pišemo niti računamo. Mjesec može biti na dva načina: nekada je dvadeset devet dana a nekada trideset.“ (El-Buhari)
6. Prateći astrološke proračune u domenu vjere, kao što je vezano za mjesec ramazan i ševval, poništava duh radnje bogoslužja (post). To oponira jasnim naredbama Poslanika, a.s.: "Nemojte zapostiti sve dok ne vidite mjesec. Nemojte završti post sve dok ne ugledate mjesec." Zato, ako musliman ide protiv ovih jasnih naredbi Poslanika, a.s., i započne post oslanjajući se na same proračune mora napostiti te dane.
7. Arapska riječ hilal (هلال) označava mladi mjesec (mlađak). Jezička definicija riječi hilal zahtijeva da mjesec mora reflektirati svetlo i mora sijati, a ne smije biti taman. Sjaj mjeseca se potom veže za ljudsko posmatranje. Zato, mi ne možemo započeti noi mjesec sve dok ne vidimo mladi mjesec. Ovaj dokaz je potkrijepljen sljedećim lingvističkim značenjima riječi hilal. Ibn Menzur daje sljedeću definiciju hilala:
Hilal je bijela središna tačka mladog mjeseca koju su ljudi na početku novog mjeseca vidjeli. Kaže se da se mladi mjesec naziva (هلال) hilal prve dvije noći mladog mjeseca a zatim se naziva qamer (قمر). Također se kaže da se mladi mjesec naziva hilalom samo u prve tri noći. Isto tako rečeno je da se mladi mjesec naziva hilalom sve do četvrtine mjeseca. Rečeno je da se on naziva hilalom sve dok njegovo blještavilo nadsijava mrklinu noći. To se ne može desiti sve do sedme noći. (Lisanu-l-arab)
Diskusija u vezi riječi šehide (شهد)
Sljedeća kur'anska fraza se obično interpretira kao prisustvovanje prilikom gledanja mjeseca: (فمن شهد منكم الشهر فليصمه) “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede” (El-Bekare: 185). Lingvističko značenje riječi šehide je „prisustvo, znanje i obavještenje.“ Ahmed ibn Faris, u Makajisul-lugah, je zapisao da se "značenje riječi šehide odnosi na troje: prisustvo, znanje i obavijest. Nikakva druga derivacija ove riječi ne daje različita značenja.
Lingvistički, gore nevedena kur'anska fraza, ne može izaći iz domena ova tri značenja:
1. Kogod bude u mjesecu Ramazanu prisutan (kući) neka posti taj mjesec.
2. Kogod bude znao da je nastupio mjesec Ramazan neka posti taj mjesec.
3. kogod bude obaviješten da je nastupio mjesec Ramazan neka posti taj mjesec.
Ova fraza se nikako ne može protumačiti na sljedeći način: „Kogod vidi mlađak u mjesecu Ramazanu neka ga posti.“ Jer bi to bilo u suprotnosti sa svim ustaljenim pravilima arapskog jezika. Zbog toga su kur'anske egzegete protumačili i razumijeli značenja fraze kao: „kogod bude prisutan u mjesecu Ramazanu, neka posti taj mjesec.“
Kur'an je upotrijebio istu riječ za gore nevedena značenja. Na primjer u njemu se kaže: “Allah svjedoči (šehide) da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni - i da On postupa pravedno. - Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Alu Imran: 18). Allah, dž.š., ne svjedoči stvarnim očima, niti anđeli. Allah, dž.š., svjedoči u smislu „pojašnjavanja ili znanja.“ Dželaluddin es-Sujuti pojašnjava ova značenja sljedećim riječima. Riječ šehide ovdje znači da Allah pojašnjava Svojim stvorenjima putem znakova i dokaza (da je On jedan).“
Ista riječ je upotrijebljena za ljudske sposobnosti kao što su slušanje i gledanje. Ja sam siguran da oni nemaju stvarne fizičke oči da bi vidjeli ove stvari:
„I kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svedočiće protiv njih o onome što su radili. "Zašto svjedočite protiv nas!" - upitaće oni kože svoje. - "Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas" - odgovoriće. - "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili“ (Fussilet: 20-21).
U ovim ajetima, svjedočenje sposobnosti slušanja, gledanja i kože, su pojašnjene preko riječi šehide. Niko ne može reći da će ove sposobnosti svjedočiti svojim očima. To znači da će ove sposobosti pojasniti ili dati do znanja šta je osoba uradila u ovosvjetskom životu.
Sljedeći ajet upotrebljava riječ šehide u označavanju istine: „Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju“ (Ez-Zuhruf: 86). Ovdje se istina ne može posvjedočiti golim okom. Istina nije fizički pojam čije se svjedočenje mora posmatrati. To jasno znači „stajanje uz istinu“ ili svesrdno „poznavati istinu“.
Kur'anske egzegete, u svijetlu jasnog kur'anskog i lingvističkog značenja, interpretiraju gore nevedeni ajet iz sure El-Bekare na sljedeći način: „kogod bude prisutan u mjesecu Ramazanu, a ne bude na puti ili bolestan, treba ispostiti mjesec Ramazan.“
Imam Ebu Abdullah el-Qurtubi prenosi da su poznati ashabi Poslanika, a.s., poput Alija ibn Ebi Taliba, Ibn Abbasa, Aiše, r.a., i drugih, protumačili riječ šehide kao „biti prisutan“ u mjesecu Ramazanu:
Ali ibn Ebi Talib, Ibn Abbas, Suvejd ibn Gafele, i Aiša, četiri ashaba i tabi'ina poput Ebu Midžlaza, Lahika ibn Humejda i Ubejde es-Selmanija su rekli da šehide znači „kogod bude prisutan kada mjesec započne a stanovnik je grada i među svojom rodbinom je, neka u potpunosti isposti.... kogod je prisutan u mjesecu Ramazanu neka posti." (Vol. 2, 290)
Hafiz Ibn Kesir kaže: „Ovim ajetom Allah obavezuje stanovnika i zdravu osobu da posti dok daje ustupak bolesnim osobama i putnicima.“ (Vol. 1, 360)
Isto značenje prisustva on daje na raznim mjestima.
Dželaluddin es-Sujuti kaže šehide znači "prisustvo“ (37).
Imam En-Nesefi daje isto značenje.
Imam Eš-Ševkani također kaže da ta riječ znači "prisustvo"
Imam Er-Razi ima isto značenje riječi šehide. (Vol. 2, 250).
Kod egzegeta Kur'ana ne postoji drugo mišljenje u vezi spomenutog ajeta osim ovog: „kogod bude pristan kući u vrijeme mjeseca Ramazana, a ne bude bolestan ili na putu, mora postiti.“ Isto značenje se prenosi u kontekstu u kome se ajet u Kur'anu spominje. Odmah nakon ove fraze Kur'an navodi: „A onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana.“
Imam Alusi zapaža da jazički nije ispravno kazati „kogod vidi mlađak neka posti i kogod putuje ili je bolestan neka naposti propuštene dane, kada druga kategorija uđe u prvu kategoriju (odnosno, kada bolesnik ili putnik vide mlađak).“ Veznik „i“ označava razliku i različitost... Zato većina gramatičara smatra riječ eš-šehr (الشهر) subjektom a riječ fe (ف) rezultatom ili “konsekvencom“ da čovjek mora postiti.
El-Alusi je pokazao da lingvistički fraza ne može narušiti dva ustaljena značenja. Ona označava prisustvo osobe ili njegovo znanje. Značenje ne daje smisao stvarnog posmatranja mlađaka bez obzira da li riječ eš-šehr uzimali kao mef'ul fihi (مفعول فيه) ili mef'ul bihi (مفعول به) (gramatički termini).
Er-Razi, također, pojašnjava da to u svakom slučaju znači „prisustvo“ a ne „svjedočenje mlađaka ljudskim okom“ (Vol. 2, 250).
Arapi obično kažu: „Bio sam svjedok džumi ili hadžu.“ To ne znači da su džuma ili hadž neke fizičke stvari koje čovjek svojim očima može vidjeti. To jasno znači da je osoba prisustvovala džumi namazu ili hadžu te i te godine.
Vrlo je žalosno što neki savremeni muslimani pokušavaju nanijeti svoja mišljenja Kur'anu ne dopuštajući da Kur'an njima govori. Oni Kur'anu proizvoljno nameću svoja shvatanja pa potom to predstavljaju kao autentični kur'anski stav. Ovo pitanje stvarnog posmatranja mlađaka u Ramazanu je dobar primjer kako neki muslimani nameću svoje stavove božanskom spisu koristeći Kur'an da iskažu ono što misle da je ispravno. To ne smije biti tako.
Ibn Ebi Melika prenosi da je Ebu Bekr jednom bio upitan za tumačenje neke riječi u Kur'anu. On je odgovorio: „Koje će me nebo pokriti, koja će me zemlja nositi, gdje ću otići i šta će samnom biti, ako kažem neku riječ, objašnjavajći Kur'an, a ona ne bude iskazivala smisao Allahove namjere?“ (El-Qurtubi, Vol. 1, 1)
To nije bila neka teška riječ za koju je Ebu Bekr, r.a., bio upitan. On je bio upitan za prostu riječ kao što je fakihe (voće) ili abba (piće) u suri Abese: „I voće i pića.“ (80:30). On nije bio siguran u tačno značenje koje kontekst ajeta pruža i bojao se dati tumačenje koje možda neće biti sto posto ono koje Allah želi da iskaže tim riječima. (El-Qurtubi, Vol. 19, 22)
Tako je bilo sa Ebu Bekrom i slučajem običnih riječi. A šta li je tek sa mijenjanjem značenja kur'anskih ajeta u zamjenu za nečije vlastito mišljenje ili tumačenje! Neka nas Allah sačuva od upuštanja u takve opasne avanture!
Ako bi prihvatili inerpretaciju nekih savremenih muslimana da riječ šehide znači gledanje mlađaka u Ramazanu golim očima, onda bi se pitanje protezalo da li će post biti obavezan za sve koji su ga vidjeli? Šta je sa bolesnim, putnikom, djecom, trudnicom i starijim ljudima? Da li će oni biti obavezni postiti ako su vidjeli mladi mjesec u Ramazanu?
To bi značilo da bi bili obavezni postiti samo oni ljudi koji su vidjeli mlađak. Dakle, ako bi protumačili riječ šehide kao stvarno posmatranje mjeseca. Iz toga se da zaključiti da oni koji nisu vidjeli mlađak nisu obavezni postiti. To bi bilo apsolutno pogrešno tumačenje kur'anskog ajeta. Zato je pogrešno povezivati riječ šehide sa posmatranjem, umjesto sa prisustvovanjem. To je razlog što su Ebu Su'ud, El-Keššaf, Es-Semerkandi i skoro sve druge egzegete Kur'ana jasno ukazali da ova fraza znači „pristustovati“.
Ispravno je što su neki klasični pravnici pojasnili ovu frazu u svijetlu hadisa koji zovu na posmatranje mjeseca u Ramazanu, kao što je „Postite kada ugledate mlađak i prekinite post kada ga ugledate. Upotpunite trideset dana ša'bana ako je vrijeme oblačno.“ (El-Buhari)
Ebu Bekr el-Džessas smatra da u svijetlu hadisa možemo kazati da je „posmatranje mladog mjeseca, ustvari, biti prisutan u tom mjesecu“ (Ahkamu-l-Kur'an), ali nikada nije tvrdio da ajet iz sure El-Bekare i fraza o kojoj je riječ, označavaju samo to. On nikada nije tvrdio da je „posmatranje mladog mjeseca“ osnovna interpretacija kur'anskog ajeta. To je bilo njegovo razumijevanje ajeta, a ne njegova tačna literalna interpretacija.
Diskusija će se nastaviti u drugom i trećem dijelu.
Nema komentara:
Objavi komentar