Docek plemenitog gosta (Sulejman Bugari)

Doček plemenitog gosta ramazana

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji nam je iz Svoje milosti dao raznolikost ibadeta kako bismo lakše postigli Njegovo zadovoljstvo. Neka je salavat i selam na vođu cijelog čovječanstva Muhammeda, s.a.v.s., kome je spuštena Najsavršenija knjiga, Kur’an, u najodabranijem mjesecu ramazanu. Za koji dan dolazi nam blagoslovljeni mjesec, mjesec Kur’ana, Upute, mjesec radosti i veselja, mjesec inventure za vjernike. Prođe još jedna godina i, evo, vrati se ramazan. Vrati nam se, o plemeniti mjeseče, pošto smo ponešto zaboravili, zabacili i uveliko se posvetili ovosvjetskim preokupacijama. Ovosvjetska uživanja obično prouzrokuju da ljudi zaboravljaju na svoje osnovne zadaće koje imaju od Allaha. Zaista je glupo prodati budućnost za sadašnjost, vječnost za prolaznost i ubjeđenje zamijeniti sumnjom. Uzvišeni kaže: “Šta ti misliš, ako im mi dopuštamo da godinama uživaju i na kraju ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?!” (Eš-Šu’ara : 205-206). Ramazan je velika šansa svakom čovjeku da se vrati Allahu i da stekne Njegovo zadovoljstvo. Koju će to drugu šansu iskoristiti poslije ove? Zar će čekati dan kad će reći: “Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: ´Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio (propustio)!1 - Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti...” (El-Mu’minun : 99-100). Ili: “...Gospodaru moj, da me samo još kratko vrijeme zadržiš, pa da sadaku udjeljujem i da dobar budem!” (El-Munafikun : 10). Ramazan je, dakle, izvanredna prilika. Zar ne znaš, dragi brate, da u godini ima doba koje je plodnije od ostalih? To je proljeće, koje poljoprivrednici rado i s nestrpljenjem očekuju. Da u njemu posiju i zasade. Ovaj mubarek mjesec je proljeće našim dušama. Dovoljno bi bilo samo to što je u njemu noć Kadr, noć bolja od hiljadu mjeseci. Među nama ima onih koji su propuštali ove prilike, pa je sada pravo vrijeme da se uključe zajedno sa svojom braćom, prije negoli posve izgube put, zalutaju. Međutim, od čega trebamo krenuti? Moramo se malo vratiti unazad i samokritički pogledati plodove svoga dosadašnjeg rada, lutanja i posrtanja, a zatim iskrenim pokajanjem otkloniti propuste koje smo počinili i definitivno odlučiti da ćemo biti odani i ustrajni. Jesmo li svjesni kakvog musafira dočekujemo? Ako smo svjesni njegove plemenitosti, onda mu ukažimo posebno gostoprimstvo! Ovaj musafir će, Allahovom dozvolom, sve iskrene postače spasiti svih muka i belaja oba svijeta. Ashabi su običavali brinuti se o tome kako će dočekati ramazani-šerif. Oči su im bile uprte ka horizontu. Srca nemirna, zaljubljeno zbunjena, čekala su pojavu Mlađaka. Bilo je Allahovih robova koji su razgovarali sa ramazanskim Mlađakom. Abdullah Derraz, Allah mu se smilovao, govorio je: “Pojavi se, ramazanski Mlađače. Neka tvoja pojava vjernicima znači napredak, bratstvo i milost. Približi se da ljudima ponudiš argument istine umjesto argumenta sile, da među njima uspostaviš zakon popustljivosti i blagosti umjesto zakona sile i grubosti. Ispuni Zemlju mirom i svjetlošću, jer je puna nepravde, nasilja i mraka. Dođi, ramazanski Mlađače, obasjaj sve krajeve islamskog svijeta i spusti na njihove sinove zrake svjetla i nadahnuća koja će ih voditi i pratiti svakog momenta i na svakom mjestu. Mlađače ramazanski, uđi u Allahove kuće i ispuni ih nurom, dozvoli vitkim minaretima da vidimo njihov nakit. Drži džamijska vrata otvorena i danju i noću, ne pusti nijednog časa da ostanu prazne, bez klanjača, učača Kur’ana, vaiza i onih koji traže uputu. Zaviri na mjesta gdje se muslimani sastaju, mjesta puna bezbrižnosti i bespolice i na mjesta u kojima nema nikakvog dobra u mnogim razgovorima. Zahtijevaj od njih da poste od besposlice i nepristojnog govora, bestidnosti i poroka. Svrati malo na pijace i čaršiju, gdje često vladaju prepirka, svađa, podvala i zakidanja. Obnovi ugovor imana kako bi oni smanjili svoju pohlepu. Uvuci se u kuće i zgrade i svemu daj ramazansko obilježje i sve podsjeti na obavezu i korisnost odgajanja u kur’anskom duhu...” I mi dodajmo iskreno: Dođi nam, plemeniti putniče. Hoćemo da ti ukažemo posebno gostoprimstvo. Odredimo, braćo draga, cilj nastupajućeg posta, preispitajmo svoju namjeru da naš post ne bude samo običaj i spoljni znak poštovanja javnog mišljenja. Postom ne trebamo postati dobre štediše ili vlastiti liječnici koji traže najlakši put do lijeka. Cilj posta je da naše odluke budu u skladu sa Allahovom voljom. Allah postom ne želi našu patnju i tegobu. A nepregledne su koristi i nagrade ovakvog posta. Dovoljno je spomenuti hadis koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Resulullah rekao: “Zaista Allah ima sofru koju ljudsko oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti to ljudska pamet može dosegnuti. Toj sofri pristupit će samo postači”. (78. Taberanija, u srednjem „Mu´džemu“) Molim Allaha, dž.š., da nas učini dostojnim da dočekamo ovog plemenitog musafira i da ispostimo u islamskoj ljubavi i rahatluku. Amin!