Islamsko budjenje izmedju pesimista i optimista

Hatib: Youssef al-Qaradawi Ne budi tužan, zora je blizu

Draga braćo, u historiji naroda nailazila je plima pesimizma i krize u tolikoj mjeri da su neki ljudi mislili da noć i tmina neće proći, niti da će zora i jutro osvanuti. Ovo ne bi trebalo biti odlika muslimana, jer je po mišljenju muslimana pesimizam svojstven kafirima, a klonulost duhom je manifestacija zablude.

U Kur'anu se navodi sljedeće:

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost." (Jusuf: 87). "I upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici?" (Al-Higr: 57)

Kada sam prošle godine boravio u Alžiru, muslimanski mladići, okićeni entuzijazmom, su me upitali da li mislim da će ovaj ummet naći svoj oslonac i da će se njegova zastava ponovo zavijoriti?
Evo naš ummet se međusobno bori, baš kao što riba grize ribi rep, ili kao što jaka divljač ždere onu slabiju. Komšija čini nepravdu komšiji, pa se zbog svega toga ummet ne može popraviti, niti sam može riješiti svoje probleme. On ne posjeduje snagu da sam suzbije nepravdu, niti ima svoj sud koji bi presudio u sporu, već je njegovo stanje postalo kao što je pjesnik rekao:

»U svakoj sudnici je muslimanski spor. Za svoje muke se žale nemuslimanu«.

Zato smo i zatražili pomoć od drugih da bi svoje probleme riješili, pa uslijed toga dižemo ruku jedan na drugog i sudimo jedan drugom ne gledajući ko je kriv, a ko je prav. U svemu tom je žrtva cio islamski ummet, a razlog tome je njegova slaba ekonomija, resursi i sinovi koji mu pripadaju.

Na ovaj način su mi neki mladići predstavili postojeću situaciju.
U početku ove godine su kod mene u Dohu došli neki momci i upitali me vidim li šta se dešava?
Na kongresu o miru, kako ga nazivaju, Židovi se osorno ponašaju. Uslovljavaju i dirigiraju, a svako im odobrava klimanjem glave i njihove uslove prihvata. Oni prisustvuju sjednici kada hoće, a napuštaju je kada hoće. Oni određuju što žele i niko nije u stanju da im se suprotstavi ili replicira. Zar sve ovo nije wehn o kojem Allah, dž.š., veli:

"I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za djela vaša lišiti." (Muhammed: 35)

Šamir je odlučio da se Kongres u Madridu završi u subotu kako bi obavio subotnje rituale. Na to su neki ministri inostranih poslova, iz muslimanskih zemalja, reagirali da se i u vrijeme petka održavaju sjednice, pa zašto da se ne održavaju i subotom.
To je ono što nam se dešava.
Židovi poštuju subotu, a mi ne poštujemo petak.
Neki su sugerirali da je spomenuti kongres sabotiranje Intifade i okončanje džihada. Onog istog džihada koji je odbijen da se spomene u završnom elaboratu Islamskog kongresa u Senegalu.

Kada sam odlazio u Ameriku i Veliku Britaniju, došli su mladići iz Egipta i upitali me:

Zar ne vidiš šta se dešava? Zar ne vidiš ovu katastrofu? Zar ne vidiš ova zbivanja?
Milioni ljudi ginu zbog onih koji uzimaju mito i koji su dopustili alternativu koja ne odgovara stanju i zbivanju.

Zar to nije dokaz tlačenja? Zar ne vidiš ovaj narod? Zar ne vidiš ministre koji za sebe kupuju i prodaju i na taj način zarađuje milione?

Na ovaj način mi se dešava da zapažam pesimiste i potištene.

Kada su se afganski mudžahedini razišli i ubili jednog od svojih vođa, neki ljudi su mi rekli: pogledaj afganski džihad u kojem se međusobno ubijaju muslimani, baš onda kada apelirate i propagirate njegovo pomaganje i afirmaciju.
Oni žele izobličiti blistavu i sjajnu sliku koja je osvijetlila obraz islamu i počastila muslimane.
Drugi vele: vidi kako se završio eritrejski džihad dajući vlast lijevom sekularističkom krilu koje nije muslimansko.

Je li to džihad na kojeg pozivate?

Na ovaj način iz jednog ugla pesimisti gledaju na problematiku. Oni ne vide ništa drugo, već nered, crninu i destrukciju. Ali činjenica je da nije baš sve tako. Da li je istina da je cio ummet utonuo u tminu? Da li je istina da ummet ide iz goreg u gore stanje?
Ako imamo ovakvo shvaćanje situacije, onda sami sebi činimo nepravdu. Činimo nepravdu našem ummetu i vjeri. Ako prešutimo vrline i zanemarimo odlike, mi pri tom glorificiramo greške i mahane, a stanje posmatramo samo sa jednog ugla. Ako zaboravljamo da je sa teškoćom uvijek i olakšica i da je nakon noći jutro i nakon tmine svjetlo, onda smo zasigurno u grešci. Problemi se moraju posmatrati i sa drugih tačaka gledišta. Za njih se također moramo zainteresirati i moramo ih razmotriti.
Zašto ne pogledamo u sveti džihad koji se vodi u Palestini? Zašto ne vidimo djecu sa kamenjima? Zašto ne vidimo mladiće koji izlaze iz džamije sa parolama La ilahe illallah, Allahu Ekber, podnoseći da im se kosti kundacima lome i tijela krvare i da se nad njima iživljavaju u pritvorima i ubijaju? Zašto ne vidimo te ustrajne borce? Zašto ne pogledamo afganistanski džihad koji traje puno godina pružajući otpor najsvirepijoj ateističkoj snazi na Zemlji i najokrutnijoj ateističkoj državi u svijetu, Sovjetskom Savezu?
Začeli su borbu protiv njih prostim oružjem sa kojim su se do kraja borili. Dakle, sa nekoliko pušaka i pištolja. Ali su zatim neprijatelju oduzimali naoružanje, a neprijatelji su za to priznali.
Ko ih je pomogao?
Taj otpor je čvrsto, ponosno, gordo i nepomično kao brdo stajao nekoliko godina i bio jedan od uzroka promjena, a zatim i pada Sovjetskog Saveza.
Zašto to ne spominjemo, draga braćo?
Zašto ne spominjemo Alžir koji je 130 godina bio francuska kolonija šovinističke vlasti koja je željela lišiti Alžir svoga identiteta?
Borila se protiv islama sa religijskog aspekta, a protiv Arapa sa jezičkog. Francuzirala je obrazovanje i preobrazila mnogo džamija u bolnice, kasarne, crkve i tome slično. Ljudi su pomislili da je Alžir nestao sa arapske i islamske karte svijeta, ali je Allah, dž.š., podario Abdulhamida ibn Badrisa, Bešira Ibrahijija i njihovu čvrstu braću učenjake koji su odlučili da ovom narodu sačuvaju islamski i alžirski identitet i historiju. To su uspjeli i sačuvali u islamskim školama koje su osnovali.

»Alžirski narod je muslimanski,
on pripada Arapima,
ko kaže da je lišen svoje osnove,
ili da je umro,
sigurno je slagao.«

Francuski aparat je nastavio raditi svoj posao sve dok se nije desila alžirska revolucija ili džihad, odnosno oslobodilački alžirski rat između muslimana i Francuza čiji je bilans žrtava iznosio milion ili pola miliona šehida, i na kraju se oslobodio okupatora. Tada je narod izišao na ulice i uzvikivao parole:

»Čestitamo ti Muhammede, a.s., Alžir ti se vratio.«

Tačno je da se Alžir nije potpuno vratio Muhammedu, a.s., već ga je otrgnuo Karl Marks kao što je uobičajeno u islamskim državama. Islam sije, a sekularizam žanje, ali kada se Alžircima pružila šansa da se izjasni, nisu našli pored islama drugog zaklona, niti utočišta. Dogodila se velika islamska renesansa. Vidio sam to i doživio tokom osamdesetih godina. Držao sam ponekada hutbe, pa bi na njoj prisustvovalo na hiljade i stotine hiljada momaka i djevojaka koji bi je slušali. To su bile one iste djevojke koje su ranije odgojene u francuskom kalupu i nisu znale ništa drugo do golotinje, pa su se obukle i samovoljno prihvatile hidžab i sa njim išle ulicama. To je rezultiralo time da nisi mogao naći djevojku neodjevenu u hidžabu i islamskoj nošnji. To je bio rezultat uspješne islamske struje u Alžiru kojeg smo vidjeli, čuli i o njemu čitali. To nije ni malo čudno, jer su muslimani iskusili desničare, ljevičare, socijaliste, liberale, ali nakon njih nisu našli ništa, osim destrukcije i stagnacije u svakom segmentu. Pa zašto da ne probaju i islam?!
Međutim, shodno ugovoru koji postoji između Allaha i nas, islam nije samo proba, niti izbor kojeg možemo prihvatiti ili odbiti, već ga moramo odabrati, jer je nakon njegovog dobra uvijek još jedno dobro, uz uslov da se dobro shvati i pravilno primjeni. Na žalost, našli smo Zapad i sve u njemu kako se plaše pobjede islamske struje u Alžiru i tim plaše same muslimane.
Što im sve to treba? Narod je sebi izabrao put. Zar vi zapadnjaci ne apelirate na demokraciju i slobodnom izabiru građana?
Ali kada islamski narod odabere demokraciju, onda ona mora biti eliminirana zbog straha od nje.
Zašto se boje islama?
Židovi žele formirati državu na osnovu Tore, a oni koji žele formirati državu na osnovu Kur'ana, bivaju spriječeni. Islam jedino nailazi na otpor.
Zašto ljudi ne poštuju želju Alžiraca?
Sve što želimo onima koji su uspjeli u ovoj državi jeste da se pridržavaju autentičnog islama i da posjeduju mudrost, kao i to da znaju svoj položaju u svijetu. Oni trebaju mudro i lijepim savjetom pozivati u islam, a izbjegavati gluposti i blamiranja.
Zar ovo nije draga braćo čast islamu na mjestu pesimizma i klonulosti koji su karakteristični za većinu ljudi danas?
Ne trebamo biti pesimisti, jer je islam jak i danas mu se pruža prilika koju sutra može iskoristiti.
Šta činiti onima koji se plaše islama?
Ranije su govorili čuvajte se ekstremista i radikalnih muslimana. A znate li šta danas govore: „Čuvajte se umjerenih muslimana i islama.“
Proporcionalisti su opasniji od ekstremista, jer ekstremisti ne traju dugo. Život ekstremista je kratak. Oni koji opstaju i dugo djeluju jesu umjereni muslimani. Oni pozivaju na proporcionalnost, umjerenost i balans. Čuvajte se njih!“

Zašto nas ne ostave na miru? Zašto žele da nas promatraju sa osmatračnice? Zašto se boje svakog islamskog koraka koji je učinjen naprijed?
Neki su se zalagali za formiranje Atlantskog pakta u asocijaciji sa Varšavskim, nakon što je on raspušten. Jedan britanski ministar je rekao: „Mora postojati Pakt radi pružanja otpora ekstremizmu na Bliskom Istoku“.
Zato je sjedište Saveza preneseno iz sjeverne u južnu Evropu, točnije u Italiju, kako bi bili što bliže području Bliskog Istoka. Na šta oni misle kada kažu ekstremizam na Bliskom Istoku? Misle na islam i samo na islam.
Islam je, draga braćo, u dobrom stanju.
Bio sam na muslimanskim kongresima u Americi i Evropi. U tom vremenu su ljudi praznikovali rođendane u vrijeme vikenda. Odmori su se provodili u konzumiranju alkohola, droga i udovoljavanju strastima. Ali su muslimanski momci iskoristili priliku u osnivanju muslimanskih paviljona. Takvi paviljoni se iskorištavaju za ibadet, kulturna dešavanja, sportske aktivnosti, predavanja, održavanje seminara i islamskih ilahija i kasida. U srcu Evrope i Amerike se nalazi na hiljade muslimanske omladine. Vidio sam ih u Americi, Britaniji, Francuskoj i drugim zemljama.
Ko bi pretpostavio da će mladići otići u te zemlje da bi poboljšali svoje vjerske karakteristike, ili upoznali vjeru od svoje braće?! Ali mladići iz Zaljeva, Sirije, Egipta, Maroka, i dr., su otišli tamo kao vjerski neaktivni, čak neki nisu znali ni klanjati i nikada nisu klanjali, ali uz kontakte sa svojom braćom i muslimanskom omladinom, vratili su se kao pravi muslimani, entuzijasti i privrženici svoje vjere.
Ranije su planirali poslati muslimane u zapadne zemlje kako bi ih školovali i vratili u njihove države sa muslimanskim imenom, ali sa razumom i srcem nemuslimana. Kada su Englezi okupirali Egipat i druge države, prva metoda vesternizacije je bila promjena školstva i edukacije preko misionarskih i stranih škola, zatim preko kontrole državnog obrazovanja. U samom Egiptu je tada bio svećenik po imenu Danlob koji je bio pionir u postavljanju programa i filozofije obrazovanja. Zatim, su onoga koga su htjeli osposobiti poslali u Evropu, da bi se vratio potpuno podoban, ali sa muslimanskim imenom, a razumom koji ne zna ništa o islamu ili ima pogrešnu predstavu o njemu. Danas se, hvala Allahu, stanje promijenilo. A zar to ne sluti dobru? Braća koja su dolazila iz Iraka su mi pričali da su se ljudi počeli vraćati u islamu kada je vlada reducirala hapšenje. Dakle, nakon što su strahovali od odlaska u džamiju i čitanja islamske literature, ljudi su se vraćali islamu, jer je vjera usađena priroda u čovjeku i karakteristika ovog ummeta. Karakteristika koja se izražava od strane ovog ummeta i naroda jeste islam.
Vidio sam braću iz južnog Jemena. Znate li da su marksisti, odnosno komunisti držali vlast u južnom Jemenu?
Ti vlastodršci su bili veći ekstremi od Rusa, odnosno socijalista. Bili su veći marksisti od samog Marksa. Zamjerali su komunistima, odnosno Rusima, zbog njihovog zanemarivanja komunizma. Ali, danas nakon Saveza i nakon što se ljudima ukazala prilika da sretno dišu, vratili su se islamu i objeručke ga prigrlili. Islam doživljava pobjedu u svakom mjestu.

Zašto to ne spominjemo?
Kada spominjemo negativnosti, zašto ne spominjemo pozitivnosti? Zašto ne spominjemo svjetliju stranu? Zašto ne spominjemo buđenje momaka unutar i van islamskih zemalja? Zašto ne spominjemo pokrivene djevojke koje nisu primorale na to očevi ili muževi, već su se same toga prihvatile, odazivajući se Allahovoj naredbi, i ničem drugom? Zašto ne spominjemo sve ovo da bi nam se srca ispunila nadom?!

Poneki ljudi spominju hadise o fitni i predznacima Sudnjeg dana, odnosno događaja koji će se zbiti pred kraj vremena, a koje su pogrješno shvatili. Oni spominju hadise koji naslućuju nesreću i zlo, a to je neispravno. Nije moguće da Poslanik, a.s., spominje te hadise i da njima brigom napuni srca muslimana.
U te hadise spadaju sljedeći:

»Islam je došao sa pojedincima i vratit će se na pojedince, pa blago tim pojedincima.«
»Neće nastupiti smak Svijeta, sve dok se zemlja ne ispuni nepravdom, neprijateljstvom i tiranijom.«
»Neće vam doći vrijeme, a da neće biti gore od prijethodnog.«

Citiranje ovih hadisa običnom muslimanu, aludira na dolazak nevjerstva, a odlazak islama koji će se sve više i više gubiti sve do Sudnjeg dana kada će samo ostati kafir sina kafira.
Da li je ovo istina? Da li je Poslanik, a.s., ovim hadisima želio da nas ožalosti i obeshrabri? Kako to kada je on u hadisu koji govori o dunjaluku rekao:

»Kada nastupi Sudnji dan, a u vašoj se ruci zadesi stabljika palme (fesila), ako je možete zasaditi prije nastupa smaka, onda je zasadite.«

Ako Israfil uzme rog (sur), da bi puhnuo u njega i time okončao ovaj svijet, a u tvojoj ruci bude palmina stabljika koju možeš zasaditi prije nego se smak desi, onda uradi to.
Postavlja se pitanje zašto da je posadiš kada njen plod nećeš jesti, niti niko nakon tebe? Niko se neće od nje okoristiti. Hadis je indikacija da će musliman ostati produktivan, radan i koristan sve dok ovaj svijet ne izdahne posljednje udisaje, pa iako od toga učinka neće niko imati koristi. Zato jer je rad bogoslužje i ibadet Allahu, dž.š. To je što se tiče dunjalučke strane, a šta tek mislite o vjerskoj strani?!
Da li je logično da islam naređuje muslimanu da ostavi pozivanje u Allahovu vjeru, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, popravljanje oštećenog, samo zato jer se nalazi pred kraj vremena i nema koristi od tog učinka?
To je nemoguće ma kakav nered postojao.
Postoje ajeti i hadisi koji nam donose radosne vijesti. Jedan od njih jeste da se ummet neće složiti na nekoj zabludi i da će uvijek postojati upućeni ljudi koji će upućivati zalutale:

"To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati." (Al-Anam: 89) "A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude" (Al-A'raf: 181). "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima" (Tevbe: 33) "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao
iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!" (Al-Feth: 28). "Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu" (Saff; 9).

Allah je to učinio da bi izveo islam a porazio sve ostale vjere. A izveo ga je nad židovstvom, kršćanstvom, vatropoklonstvom, a ostali su budisti, hindusi i razna poganstva koje islam mora nadvladati. Islam mora po drugi put izići na vidjelo i potopiti sve religije.
Ovi ajeti su tri puta spomenuti u Kur'anu:

"Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo. a Allah želi da vidljivim
učini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima." (Tevbe: 32)
"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grešnici". (An-Nur: 55)

Kur'an nas na mnogo mjesta obveseljava, a hadisi na još više. Navest ćemo neke od njih:

»Grupa ljudi iz mojeg ummeta će biti postojana na putu istine i neće im naškoditi njihovi oponenti. Oni će biti na tom putu sve dok nastupi sudnji Dan.«

Tvoja dužnost je da se pridružiš ovim ljudima i ohrabrenoj grupi koja je postojana na putu istine sve do sudnjeg Dana. Poslanik, a.s., također kaže:
»Stići će ova stvar (vjera), dokle je stigla noć i dan. (proširit će se na istoku i zapadu i u svakom mjestu gdje je doprla noć i dan, znači u cijelom svijetu i zemaljskoj polu-lopti) Allah neće ostaviti kuću do ilovače i li krzna (kuću od kamena ili krzna, znači u pustinji i naseljenom mjestu), a da je neće uvesti u ovu vjeru ponosom ponosnog i jadom jadnog. Ponosom kojim Allah čini ponosnim islam i njegove pristalice i jadom kojim Allah dojađuje nevjerstvo.«

Na ovaj način nas Allah, dž.š., obveseljava o ekspanziji misionarstva. Također, nas obveseljava o proširenju države, pa veli:

»Allah mi je savio Zemlju, pa sam vidio njen istok i zapad. Moj ummet će osvojiti ono što mi se prikazalo.«

Dogodilo se da se islam proširio od Kine do Andaluzije, ali nije se proširio u cijelom istoku i zapadu kao što nam to nagovještava hadis. Poslanik, a.s., nam je također rekao da će nakon hulefaur-rašidina biti tiranin, zatim despot, a zatim će biti hilafet po poslaničkom metodu. Ovo je jedna od radosnih vijesti Poslanika, a.s.
Abdullah ibn Omer ibn el-As je upitan koja će dva grada biti prva osvojena: Kostantinopolis ili Rim? On je izvadio fragment iz svojeg sanduka pa rekao:

„Upitan je Poslanik, a.s., isto ovo. –Ashabi su znali da će oba grada biti osvojena, ali je pitanje bilo koji od njih će biti prvi osvojen. Poslanik, a.s., je rekao: »Heraklov grad će biti prvi osvojen.«

Znači, Kostantinopolis će biti prvi osvojen.

Ovo se uistinu i dogodilo. Ovaj grad je osvojio ambiciozni osmanlijski omladinac po imenu Muhammed bin Murad, u historiji poznat kao Mehmed el-Fatih. On je pročitao hadis Poslanika, a.s., koji glasi:

»Osvojit će se Kostantinopolis. Divan li će biti njen vladar, divna li će biti ta vojska.«

Njegova duša je zaželjela da njegova vojska bude ta koja je obećana i da on bude opjevani vladar. Počeo je spremati planove i strategiju za oslobađanje Kostantinopolisa i oslobodio ga je kada je imao samo 23 godine.
Neka za ovo znaju naši mladići. Neka znaju za ovakve ambicije i snove.
Kostantinopolis je osvojen na poznati način. Jahač Mehmed el-Ftih je ušao u Kostantinopolis 1453. godine sa aluzijske strane ka evropskoj.
Ko je od vas posjetio Istanbul i Fath oblast i Fatihovu džamiju, našao je sigurno ovaj hadis ispisan na vratima: »Osvojit će se Kostantinopolis. Divan li će biti njen vladar. Divna li će biti ta vojska.«
Kostantinopolis je osvojen, dakle, ostalo je još osvajanje Rima. Tako nas obveseljava Poslanik, a.s. Čekamo da se osvoji Rim, odnosno Italija, ili preciznije Vatikan. To bi značilo povratak islama u Evropu po drugi put. Draga braćo, islam je najprječi cijelom Zapadu. Zapad je uspio da odleti na Mjesec, ali se nije prvo na Zemlji usrećio. Ljudi tamo pate od brige i potištenosti. Od psihičke rasijanosti i života koji nema svrhe, niti slasti. Žive život u nirvani i zato je mnogo onih koji sami sebi oduzimaju život. Njihova civilizacija nije nasitila duhovni apetit, niti je ispunila akaidski vakuum. Oni žele nešto drugo. Oni su postigli civilizaciju, ali tragaju za njenu zamjenu, a ta zamjena se nalazi kod nas.
Da li mi nudimo napaćenom svijetu spomenutu zamjenu? Da li nosimo zastavu? Da li svijetu nosimo njenu poslanicu?
Ne postoji niko, osim nas koji posjeduje mogućnost spašavanja. Ne postoji niko, osim nas koji posjeduje spasilački čamac. Islam je jedino spasilački čamac. Ali, kako ćemo prirediti islam svijetu kada ga u našim kućama nismo ispravno shvatili, niti primijenili. Mi smo odgovorni za zabludu naroda. Allah, dž.š., će nas pitati o milijardama ljudi koji nisu sve do danas upoznali ništa, jer ne prikazujemo islam onako kako treba. Mi smo zauzeti međusobnom borbom, materijalizmom koji nas je potopio. Nismo zainteresirani svojom vjerom kao što su drugi zainteresirani njihovom. Kršćanstvo je mobiliralo vojske misionara (preko četiri miliona), i uložilo milijarde dolara u te svrhe. Pričao sam vam o kongresu u Koloradu u kojem se za samo jednu noć prikupilo milijardu dolara. Milijardu dolara se besprekidno donira kao pomoć crkvi.
Da li mi pomažemo našu vjeru kao što drugi pomažu svoju? Od nas se to traži.
Svakom muslimanu i muslimanki je okačen dug oko vrata. Taj dug jeste rad za islam u istoj mjeri kao što radimo sa islamom. Da pozivamo u ovu vjeru iznutra i s vana, a da se ne bojimo islama. Mnogi ljudi se boje islama. Islam je izvor sigurnosti, a ne straha. Od islama se ne boji niko, osim degenerika. Boji se da mu islam ne zatvori vrata strastima kao što su Lutov narod njemu rekao:

"A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!’(An-Neml: 56)

Od islama se ne plaši niko drugi, osim grješnika i uzurpatora prava drugih ljudi. Islam je izvor pravde, sigurnosti, ustaljenja i smirenosti. Jedino on čini čovjeka dobrim u dobrom društvu. Ako patimo od nereda i anarhije, bolesti srca i duše, samo će nas povratak islamu i ponovni odgoj ummeta i generacije izliječiti. Na taj način bi se pobojali Allaha i imali Ga na umu.
Sami zakoni ne koriste društvu. Zakon nam kao paničar ne koristi sve dok ne budemo imali dušu koja se straši.

«Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovu naređenju nad njim bde. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika" (Ar-R'ad:11).

Molim Allaha, dž.š., da naše danas učini boljim od jučer, a naše sutra boljim od danas. Ovo velim i molim Allaha, dž.š., da meni i vama oprosti. Molite Ga i vi jer je On Milostivi i koji oprašta. Molite Ga, odazvat će vam se.